KNJIGA POSTANKA U POEZIJI
03.07.2014., četvrtak
JAKOVLJEVA SMRT I SMRT JOSIPOVA
....................................................................................................................................................................................................................
U postelji Egipatskoj namiri Jakov svoju životnu dob I još zadnju želju ponovi da mu s Abrahamom bude grob Kad vidje Josip da izdahnu i da ga uzme smrtna tama Pade on na oca i obli mu lice sa suzama Poslije toga tijelo mu dade da se balzamira Pa ga u povorci velikoj otprati na put vječnog mira ... ''Otac je poručio da nam oprostiš!'' – braća su Josipu rekla Jer još bojahu se osvete i savjest ih je pekla A Josip opet tu pred njima briznu u plač pa oni shvate da njemu nije na pameti osveta i mač Ne bojte se! – tješio ih je – Bog zna što se zbiva Ja ću se brinuti za vas, dok me bude živa ... A kad umrem nek ni moje kosti u Egiptu ne ostanu Ponesite me, kad pođete - u Zemlju obećanu ... ... Kako je lijepo gledati u Josipov primjer opraštanja i vjere Al opraštat nije lako, i bližnji se često zbog sitnica zamjere Mi znamo da nam Bog u srcu treba - kako bi živjeli u miru i slozi A da li i za tu nakanu molimo Boga: 'Bože pomozi!'? ... Prisjeti nas Bože Josipova primjera kad nas ljudi iznevjere I neka Tvoja milost u srcima našim svaku srdžbu opere ... |
JAKOV I SINOVI U EGIPTU
............................................................................................................................................................................................................
reče Josip faraonu. Dozvoli on, pa mu obitelj tu pronađe dom Tada oca, starog sto trideset ljeta, pred faraona dovede pa tom kralju stare kosti o svom životu kratko pripovjede Pristizali su Josipu gladni ljudi, makar ne bilo im drago, davali su oranice i stoku za hranu i sve svoje blago Svijet je i sebe davao u roblje, samo da gladan ne bude Pa tako Josip faraonu pribavi blago, zemlju i ljude U zahvalnosti su ljudi pred Josipom bili prostrti sretni što su živi, što ih je izbavio od sigurne smrti Jakov pozva Josipa da mu kaže zadnju želju koju ima -da ga ne ostavi u Egiptu već da se pokopa sa ocima I Josip obeća, zakune se onako kako otac to i htjede Sluteć da je blizu kraja, gledao je te očeve kose sjede Sluteć da je blizu kraja Jakova srce još na nešto ponuka: da opet Josipa pozove i dva mu sina, njegova unuka Manašea i Efrajima Jakov tada blagoslovi Al Efrajima što mlađi bijaše većim on oslovi  Jakov pozva i sve svoje sinove druge Pa poče sricati o njima rečenice duge I prokletstva i blagoslovi mogli su se čuti Ovisno o tome kakvi su im prije bili puti  ... Kako je dobro blagoslov od blagoslovljenih ruku primati, Kako je dobro Boga u životu za pomoćnika imati, Kako je dobro blagoslovljen biti blagoslovljeni samo znaju, Kako je dobro blagoslivljati - možda ćemo znati tek u raju. ... Ne daj Bože da preko nas ikad dođu psovke - ta vražja slova Nego daj da budemo drugima - kanali tvoga blagoslova ... |
02.07.2014., srijeda
JOSIPOVA BRAĆA DOLAZE U EGIPAT
..................................................................................................................................................................................................................
 Zavladala je glad i u Izraelskim obiteljima Al čuo je Jakov da tamo u Egiptu žita ima Posla sinove svoje na dalek put, deset njih Kod kuće osta Benjamin, najmlađi od svih Tu dočeka ih Josip i prepozna, no oni nisu prepoznali njega Ni slutili nisu što se sve zbilo, što je Bog učinio iz svega Prodali su bili jednog dana brata svog kao kakvu robu A on upravitelj sada, ganut, u suzama, pobježe u jednu sobu...  Vrati se potom u čvrstoj nakani da savjest im probudi Pa ih je ispitivao o njihovim životima i kao uhode ih osudi. Oni ga uvjeravaše kako su pošteni, a o Josipu bratu slažu A Josip tad uzme jednog od njih dok poštenje ne dokažu Reče im da drugi put kad dođu povedu i brata Benjamina A oni odu tužni, svjesni da traži sad najdražeg očeva sina Još u boli zbog Josipa jedva Jakov Benjamina pusti na put Al glad je prijetila odasvuda, pa je i Jakova stjerala u kut... Kad se vratiše opet i Benjamin se s njima Josipu primače A Josip, kad ga vidi, požuri u jednu sobu da se isplače Smisli plan da sluge u Benjamina faraonovo blago nađu pa da ga ostavi u Egiptu, optužena za tu sramotnu krađu Kad se to sve zbilo i braća čuše da Benjamin mora ostati Uvjeravali su Josipa da će njihova oca to života koštati Molili su ga nek radije nekom od njih slobodu uskrati Samo da se Benjamin pusti, samo da se on ocu vrati Josip je dugo čekao ovaj susret, godinama je čekao ovaj sat I ne mogavši više izdržati, raplače se i reče: ' Ja sam vaš brat...' Taj susret s braćom toliko mu je srce takao Pa je ostao tu dugo, grlio ih i od radosti plakao Niste vi to učinili braćo, Bog je znao što radi... Tješio ih je: On me poslao ovamo da vas spasim od gladi Pošalje ih tada Josip da pohrle ocu dušom i tijelom Da mu jave radosnu vijest i dođu natrag s obitelji cijelom Jakovu se srce skamenilo, činilo se da ne diše Jer je bio siguran da Josipa sina - neće nikad vidjet više Svi oni spoznaše kako čudesni su Božji puti I njih sedamdeset sretnih u Egipat se tad uputi Upregnu Josip kola jer ne mogaše iščekati sata Kad će oca starog ugledati i pasti mu oko vrata  ... Dugo je Josip plakao u susretu tom Zarastale su bolne rane i među braćom stari lom ... Kako je to dobra lekcija i za naše živote Kad se i nas ljudi odreknu ili nas osramote Često čovjek svoju nevolju tek kao zlo ocijeni A zaboravi na Božju moć da i zlo u dobro promijeni ... Učvrsti nam Bože vjeru da si s nama - u našim tamnicama života I daj da unatoč svakom zlu oko nas - u našem srcu živi dobrota ... |
JOSIP TUMAČI FARAONOV SAN I POSTAJE UPRAVITELJ
..........................................................................................................................................................................................................
A tek onda faraon usnu san kojeg nitko da protumači Tek onda i peharnik se sjeti svog propusta i obećanja Sjeti se Josipa koji zna protumačiti san što netko sanja Nakon vračara i dvorskih mudraca, dovedu Josipa da posluša san Pa da odgovor njegov bude tumač - od živog Boga dan Faraon mu ispriča o dva sna – o sedam krava i sedam klasova žita Pa zabrinut za značenje Josipa radoznalo i s povjerenjem upita San je bio o sedam debelih krava koje su mirno pasle po šašu A onda bi ih pojelo sedam ružnih i mršavih krava, kao kakvu pašu Potom je niklo sedam debelih klasova žita, nauzgor bi lijepi stali Pa bi opet niklo sedam mršavih klasova i one debele bi progutali   Josip reče faraonu da oba sna pokazuju što čeka Egipćane sedam godina obilja, a onda sedam godina neće biti hrane No reče odmah i riješenje za sedam godina kad zavlada glad Može se sačuvat žito, ali potreban je mudar čovjek i njegov rad  Bez puno umovanja faraon Josipu povjeri skupljanje žita u žitnice A Josipa imenova upraviteljem, pa su i pred njim svi padali nice Josipu dade i vidljive znakove te časti, a još mu nađe i ženu Tako se Josipova nesreća, i nesreća naroda, u sreću preokrenu ... Očit je to primjer kako Bog i zlo u dobro okreće I ako dopušta neko zlo to je zato jer iz njeg čini dobro veće. Josipa ljubomorna braća prodaše ga u Egipat ko roba Al Bog nije želio da tamnica dugo bude njegova soba. ... Bože, koji sve izvodiš na dobro onima koji tebe ljube Ne daj da Tvoja djeca u nedaćama života vjeru izgube. Pomozi im da se sjete da si Ti s njima u svakoj nevolji, da se s pouzdanjem mogu predat Tvojoj svetoj volji. |
01.07.2014., utorak
JOSIP U TAMNICI
....................................................................................................................................................................................................................
A njegovo područje upravljanja bijaše velika zona Kad Potifar vidje da Josipu uspjeva sve što poduzme On ga za upravitelja cijelog svoga doma uzme Josip se u poslu nije dao smesti I kad ga je Potifarova žena nakanila zavesti Nije prestajala žena u svojoj zloći okolo kružiti Pa će ga svejedno Potifaru za grijeh optužiti  Tako će Josipa ljudi ni kriva ni dužna u tamnicu staviti Al Bog je već imao plan kako će Josipa izbaviti Peharnik i pekar u istu su tamnicu dopali A Bog im dade snove čije značenje nisu znali Što znači taj pehar iz sna i što znači ta hrana... Josip im točno protumači - što će biti za tri dana I kao što Josip reče tako će se upravo i zbiti: Jedan će biti pušten na slobodu, a drugoga će objesiti  I dok je Josip u tamnici nevin čamio na tuđu sramotu Uzdao se u Boga, a i u peharnikovu dobrotu da će faraonu i za nj koju riječ dobru prozboriti jer želio je samo dobro činiti i za dobro se boriti ... Svaki čovjek kog nevina zatvoriše i optužiše kao kriva Jedno je s Onim što utamničen u komadu Kruha biva I makar je Josip živio prije Isusa više od tisuću godina Podsjeća i na Zatvorenika pod prilikama kruha i vina Bože koji puštaš da i nevini optuženi budu Pomozi im da izdrže na nepravednu sudu Ti ih možem svojom snagom zaodjenuti Ti možeš svako zlo u dobro preokrenuti |
(JAKOVLJEV SIN) JUDA I TAMARA
...................................................................................................................................................................................................................
Ona mu rodi sinove: Era, Šela i Onana Prvi sin se djevojkom Tamarom oženio Al taj umrije zbog grijeha kojeg je počinio. Otac njegov Tamaru mlađem Onanu pruži Po običaju tada, da bratu potomstvo produži No kako je on potomstvo namjerno izbjegao Kazni Božjoj ni on nije pobjegao. Jednom se Tamara u ruho bludnice obuče Pa kad zače, njeni je Judi na kaznu izruče. On izreče kaznu da se Tamara spali, no Tamarin dokaz na Judu krivnju svali.  Juda shvati da je on s njom zakon prekršio i da obećanje – da joj da sina Šela, nije izvršio Poslije toga Juda za Tamaru nije mario Makar mu preko nje Bog blizance podario. I taj Juda je Jakovljeva roda bio, I on je radio što raditi nije smio. Otac mu Jakov još je tek jednu utjehu imao - od malog Benjamina svu je radost primao. O Josipu ne bijaše znao istinu pravu, i dalje siguran da je u divljini izgubio glavu. Tek mnogo kasnije će minut njegove boli kad živa zagrli tog sina što mu srce voli. ... O kad bi djeca i danas bila radost svojih roditelja I još više – kad bi Bogu bila izvorom veselja! Ne kao Juda Jakovu i oni sinovi od kojih mu se srce para, gdje otac s djeci mjesto s radošću – s bolju progovara... ... Još imamo prilike za ''ne'' Bogu i za zloću nadoknaditi svojim ''da'', svojim ''hoću''. Pa daj nam Bože snagu srca i posluha Daj nam Bože u životu našem - svoga Duha. ... |
30.06.2014., ponedjeljak
BRAĆA PRODAJU JOSIPA
................................................................................................................................................................................................................ Ezav, koji imaše pet sinova, kasnije se nazove Edom Zbog mnogo blaga bijaše mu s Jakovom tijesan dom Zbog toga se naseli na sjeveru, ispod nebeskoga svoda Gdje imaše potomstvo i mnoge knezove iz svog roda ... Jakov je dvanaest sinova imao, no sa više žena A od njih nastade dvanaest Izraelskih plemena Tada je mnogoženstvo bilo normalna stvar A muška djeca gledana su ko osobit Božji dar Jakovu od svih omilje Josip, sin žene mu Rahele A drugi se bune što se oči njegove tek Josipu vesele Pa još kad im Josip jednog dana svoje snove kaza Eto među njima ljubomore teške i još i dubljeg jaza Braća njegova starija bijaše i moćnija u stasu Josip miran momčić, a oni na zlu glasu Ne svidješe im se njegovi snovi o snopovima Ni pomisao da bi on mogao vladati nad njima Stoga ga pogrdno sanjarom nazvaše I dalje radeći samo kako njima paše Jednom prilikom pograbe ga ko iz šale Pa ga u presahlu čatrnju uvale  'Da sad vidimo što će bit od njegovih snova!' Vikao je nad njim glas zločestih umova Kad u daljini opaze povorku i graju Josipa izvuku i u roblje ga prodaju A očevu bol zbog gubitka ovog sina - tko da izmjeri Kad mu rekoše – da Josipa rastrgaše divlje zvijeri Ta laž nije bila problem okrutnoj braći Pa ni to što otac nigdje nije mogao utjehu naći ... Zar danas nema ljubomore tako snažne Kad su mnogoj braći samo pozicije važne I zar neće maknut one što iskreno se trude Samo da im takvi savjest ne probude I neće marit za to koga bi ucvilit mogli Samo da bi se nekog svoga cilja domogli ... O Josipe Egipatski, nek dobrota tvoja naseli srca mnoga Da sinovi poštuju očeve... i iznad svega – Boga A ti Bože, naš Oče, koji vidiš u dubinu srdaca svih ljudi Nadahni nas da za bližnjeg molimo, pa i onda kad nas sudi |
JAKOV U BETELU
Sve što Bog kaže – to poslušno i postane... Tako i kad Jakovu reče da u Betel ode i ostane. Jakov naredi ljudima da se za put spreme A zakopa kumire njihove, to grešno breme.  I dođe na ono mjesto gdje se s Bogom borio, gdje mu je Bog novo ime prozborio I opet Izrael dobi Božja obećanja Tu žrtvenik napravi i duboko se klanja... ... Ono sveto mjesto - Betelom nazove A kasnije pođu dalje, na postaje nove Porođajne boli uhvate Rahelu - te rodi sina No izdahnu u dan kad rodi malog Benjamina ... Kad pokopa Rahelu u gradu Betlehemu Jakov oca želi vidjet, ta pošao je k njemu Izak je sto osamdeset godina već brojao A zbog plodna života smrti se nije bojao. ... El Šadaj - Bog Svesilni , predstavjaš se Bože tako Nije teško upamtiti, al ipak ljudi zaborave lako Zaboravljaju da si Ti Bog koji sve može Zaboravljaju da si Ti naš Stvoritelj... Bože Tebe Bože Svesilni molimo da budeš s nama Rasvijetli naš život kad nad njim nadvije se tama... Daj da poslušno ko Jakov putem kročimo I Tvoju prisutnost s nama vjerom uočimo |
29.06.2014., nedjelja
JAKOVLJEVA KĆER - DINA
...........................................................................................................................................................................................................................................
da se s njima vežu griješili bi protiv zakona svoga Činilo se da su na to jednom pristali - pod uvjetom da se taj narod obreže pa se smatraju jednim svijetom  Jedan od stranaca, pogana, Jakovljevu kćer ukrade te je obeščasti, kasnije moleć Jakova da mu je za ženu dade Pristanu ti pogani na obrezanje i da budu svi jedno pleme Al nisu ni slutili kakav plan kuju braća Dinina u to vrijeme Nakon obrezanja bijahu oslabili i nisu se nadali osveti ovoj No braća ne mogoše trpjeti sramotu nanešenu sestri njihovoj Pa pobiju sve muškarce u gradu, i vrate sestru Dinu A Jakovu kažu da su se morali suprostaviti gnusnom činu ... Možda bi i danas kod nekih ljudi reakcija bila osveta ista Al mi moramo znati da je to bilo dvije tisuće godina prije Krista I makar je teško ljudima opraštati i mnogo manje zloće Znamo da je Bog Sudac jedini, a od nas opraštanje hoće. ... Bože, kad bi se sva ljudska tijela gledala s poštovanjem Ne bi se radilo po noći što se ne radi po svjetlu danjem Pomozi kršćanskoj mladeži da ne budu ko pogani Da ne lumpuju i luduju, do kasno u noć, il do zore, vani |
SUSRET EZAVA I JAKOVA
.................................................................................................................................................................................................................
I kad ču da dolazi - bilo ga je jako strah Stoga mu za dar odvoji od stada mnogo toga Nadajuć se tako udobrovoljit brata svoga Sa dvjesta koza, ovaca i još blaga puno više Posla mu sluge u želji da se stara svađa izbriše. Te noći kad je žene i djecu preveo preko rijeke svu noć se sam borio protiv prilike neke Taj mu reče da se odsad - Izrael zove Pa to mjesto 'Božjeg lica' on 'Penuel' nazove U borbi tad iščaši kuk jer popustiti nije htio Kad upita ime Borca - Onaj kazat nije smio Kad naiđe Ezav sa četiri stotine ljudi U Jakovu se opet strepnja neka probudi Postavi Josipa straga, pored majčinog skuta A sam priđe Ezavu i nakoloni se sedam puta.  Ezav potrči i zagrli ga, padne mu oko vrata Nije mu bilo do rata, do svađe i inata Za darove reče da ne trebaju jer svega ima Na koncu uzme, i tu se pomire pred svima ... Tako opet među njima mir zavlada I u njihovu susretu nitko ne nastrada ... ... Ezav i Jakov - blizanci su Izakovi bili Što su se jednom zbog mržnje razdvojili No Bog dade te se opet združe I priliku novu da mu u ljubavi služe ... Sedam puta nakloni se brat bratu Sedam puta u znak kraja ratu ... A koliko puta da mi opraštamo braći? Sedamdeset puta sedam ... (!) - znate što to znači!?! ... Bože pogledaj na one što ti dolaze u želji Da podariš mir za njihove obitelji Neka jedni od drugih daleko ne bježe I kao što krv nek i vjera ih veže! ... |
28.06.2014., subota
JAKOVLJEVO POTOMSTVO
................................................................................................................................................................................................................
Dok od ljubljene Rahele djece nije primao Rahela stog, ko Sara, sluškinju svoju mužu poda A onda svojom djecom zove - djecu iz tog roda I s Leinom sluškinjom Jakov je djecu imao A sve ih je ko blagoslov od Boga primao Tek puno kasnije Raheli se sin Josip rodio A Bog je time roditeljima tim jako ugodio. Nakon Josipa Jakov dobi želju goruću Da ode k ocu Izaku i napusti Labanovu kuću Tako se opreme za put prije neg je Laban stigao A on bijaše u polju, ovce strigao  Makar je ujcu spominjao odlazak u svoj kraj Sad i Bog reče: 'Ustaj... vrati se u svoj zavičaj!'' Kad Laban shvati da je Jakov pobjegao na put S rođacima da se u potjeru, a bijaše vrlo ljut Stiže ih u brdima hodanja već sedmi dan I tu Laban odmori pa usnu jedan san I vidi da Bog ne želi sukoba, nego sveto tlo reče mu da ''Jakovu ne čini nikakvo zlo...'' Stog tu sklope savez i učvrste se u vjeri Da jedan drugom nikad neće ići u zloj namjeri Jednom tako data riječ nikad se ne mijenja A kao svjedok im je bila i gomila od kamenja Jakov i narod mirno svojim putem pođu Kad u susret anđeli mu Božji dođu To sveto tlo Jakov – 'Božjim taborištem' naziva Jer vidi da je to mjesto gdje sam Bog prebiva ... ... ... ... Kad Bog nešto otpočne on to provodi u djelo Ma kako nekom krivo bilo ili mu se ne svidjelo On glas svoj šalje i u snove da svoje ljude štiti Pa kako u prijateljstvu s takvim Bogom ne biti ... Daj nam Bože srce otvoreno za tvog glas Jer sve što želiš to je - naše dobro i naš spas. Opominji nas da s pravog puta ne zađemo i da na kraju Tebe u radosti pronađemo |
JAKOV NA PUTU U HARAN
....................................................................................................................................................................................................................
A kamen za uzglavlje uzme da utone u san. Tu ljestve s vrhom do neba i anđele sanja, Tu mu Bog dade velika obećanja  O potomstvu velikom, govorio je Bog Pa on kamen tu uspravlja da ga sjeća tog. Nakon što tu dade Jakov i zavjete svoje, ode dalje i vidi pastire što kod zdenca stoje Pastiri tu ne mogaše ovce napojiti Jer nisu mogli kamen sa studenca odvojiti Znadul' Labana, upita ih, brzo kao strijela A baš u to naiđe Labanova kćerka, Rahela... Primače se studencu i snažno kamen odvali Te napoji ujčevo stado dok pastiri to gledali poljubi potom Rahelu i kaza joj tko je Pa pođe k Labanu da i njemu kaže ime svoje Laban ne htjede da Jakov kod njega džaba služi Pa upita za cijenu što im se u radu pridruži Jakov mu reče da će sedam godina služiti A da će mu se Laban kćerkom Rahelom odužiti Laban se složi i Rahelu kćerku obeća mu dati No Jakov nije znao koga dobi kad su bili svati Tek ujutro vidje da je sestru njenju Leu oženio Pa upita Labana zašto je dogovor promjenio Laban mu reče da će mu i drugu kćerku dati Samo neka i za stariju sedam dana budu svati Nakon sedam dana Laban mu i Rahelu daje Pa Jakovljeva služba još sedam godina potraje ... Opet varke, opet čudni običaji Al u sva vremena isti Bog Koji njima svoje planove ne taji ... U svako vrijeme Bog je vjeran I Njegovi su planovi čisti Ljudi se mogu promijeniti Al On ostaje isti ... Dragi Bože, pogledaj one koji Tebi život daju Koji s Tobom saveze sklapaju Daj im snage da Ti uvijek vjerni budu da se jednom sretni nađu - na Tvom vječnom sudu |
27.06.2014., petak
EZAV I JAKOV (Očev blagoslov)
..................................................................................................................................................................................................................
Što je strankinjama taj sin svoju ljubav dao Kad je Izak već ostario i približio se smrtni dan Zovnu Ezava: 'Dođi da ti blagoslov dam ... ' No prije blagoslova još mu je nešto srce htjelo Da ode Ezav uloviti divljač i zgotovit mu jelo No majka je razgovor taj potajice slušala i da se nje pita ona bi Jakovu blagoslov dala Jakovu ona reče da priđe ocu koji vida nema i uzme blagosov nakon što mu ona jelo sprema Jakov se bojao, no ipak na tu prevaru pristane I s ukusnom hranom pred svog oca stane Izak opipa ruke, posluša glas, nije ga vidio I blagoslov mu da, misleć da je to Ezav bio Tek posije će i Ezav pred oca sa jelom stati Misleć da će njemu otac svoj blagoslov dati  Otac se začudi da opet pred sobom istog ima Pa shvati je Jakova blagoslovio narodima... I Ezav je tako mlađem bratu sluga trebao biti Pa zamrzi brata svog da ga poželje ubiti Rebeka brzo posla Jakova Labanu, bratu svom Da kod njega potraži ženu, sklonište i dom. ... Čime li se sve služe ljudi koji Boga znadu Jedni druge varaju i blagoslove kradu... Ipak Bog ne odustaje od svoje date Riječi I u tom Ga ljudska slabost ne priječi ... ... Abrahamov, Izakov i Jakovljev Bože Pogedaj varanja današnja kako se množe Blagoslov svoj ipak svijetu ne uskrati vjeru u Ljubav i nadu nam vrati |
BOG PONAVLJA OBEĆANJA – IZAKU
.............................................................................................................................................................................................................
Jer mu je Bog s tom zapovijedi bio prišao Ponovi mu svoju Riječ, Riječ novu, a staru Pa kad Izak posluša sve, ostade u Geraru Rebeku bi sestrom zvao zbog ljepote njene Jer se bojao da ga tko ubije zbog njegove žene Kralj Filistejaca, Abimelek, istinu ipak sazna Pa naredi da je nitko ne dira jer ga stiže kazna U svemu što je Izak radio Božja ruka ga vodila Pa mu je i zemlja njegova stostruko rodila Zbog bogatstva silna Filistejci su mu zavidjeli Pa su Izaku naredili da se od njih seli Sukobiše se pastiri njegovi i pastiri Gerara Kad nađoše živu vodu svađaše se zbog bunara Izak prinese žrtvu u Ber Šebi, pa se Bogu klanja jer tu mu Bog ponovi sva svoja obećanja  Dođoše mu iz Gerara prestrašeni ljudi Bojahu se Boga Izakova da ih ne osudi, Ne želeć da ih kazna Božja dira sklopiše tu sa njim - savez mira ... O, da se i mi ne bojimo vremena gladi Jer s onim tko vjeruje u Boga - Bog sije i sadi Bez Boga zemlja ne daje roda Bez Boga nestalo bi i hrane i naroda ... ... Bože Abrahamov, Bože Izakov, Bože naš Ti sve naše brige i strahove znaš Blagoslov daj i našem trudu i znoju, I čuvaj nam vjeru u Providnost Tvoju. |
26.06.2014., četvrtak
IZAKOVO POTOMSTVO
............................................................................................................................................................................................................
te je s Keturom imao još šest sinova Na sjever odu i tamo potomstvo imaše A baštinik Božjih obećanja Izak bijaše Kad je Abrahamu bilo sto sedamdeset i pet došlo vrijeme da je i on morao umrijet Sastanu se Izak i Išmael onog dana Da sahrane oca gdje je Sara pokopana ... A kad se Izaku približiše godine šezdesete Ne rodi mu Rebeka još ni jedno dijete Molitvom se tada Bogu on obrati Da blagoslov njegov na njih svrati I bi s njima blagoslov i Božja ruka Al trudnoća Rebekina bi joj živa muka. Dvojicu začetih život će se razdružiti te će stariji mlađem morat služiti. Porodi Rebeka blizance, Ezava i Jakova A njih dvojica bijahu djeca različita kova Stariji, Ocu draži – Ezav - volio je divljinu A majka je bila naklonjena mlađem sinu  Jednom zgodom osjeti se Ezav vrlo jadan Kad iz polja izmoren dođe i jako gladan Za zdjelu čorbe pravo prvorodstva ustupi pa za zdjelu čorbe brat ga Jakov kupi ... Što je čovjek sve spreman učinit zbog gladi? Zaboravit na duge staze, da se na tren osladi? Što smo i mi spremni – kad nas natjera muka? Što čovjeka tjera da čovjeku bude poput vuka? ... Molim tebe Majko, na čijoj nozi nije čizma, da zgaziš našeg napasnika, začetnika egoizma. Pomozi nam, Majko, da se odričemo Zloga da gazimo sebeljublje koje odvaja od Boga. ... |
ŽENA ZA IZAKA
................................................................................................................................................................................................................
On pećinu tad kupi, da grob joj bude stijena. U tuzi otac sa sinom o smrti razgovara, a u povorci velikoj bi otpraćena Sara. Abrahamu postala je briga da oženi sina Jer imao je Izak već trideset i sedam godina. Svoju brigu sluzi svome oda: da ženu za Izaka nađe – od njegova roda. Sluga se zakune da će potražiti ženu Pa na put dalek, u potragu krenu. Htjede vjerno učiniti sve kako se zakune pa se znaka dosjeti, da ne bude zabune. Kad ugleda djevojku – vode će upitati pa ako i deve napoji neće dalje skitati To će biti volja Božja, nju će povesti iz očinskog kraja, u nov kraj je dovesti  Put ga njegov s Rebekinim putem spoji I ona stvarno i njega i deve tad napoji A bijaše ona kćerka Abrahamova brata pa ju on tu okiti privjescima od zlata. Nakon razgovora otprati rodbina Rebeku Otprate je sa slugom u zemlju daleku. Abrahamu vijesti bijahu na radovanje, gledajući kako se polako ostvaruje Obećanje ... Obećanja jednom Abrahamu dana Nastavit će sada Izakova grana. .. ovi ljudi, vidimo, samo Božju volju traže I ne sumnjaju u ono što Bog jednom kaže ... Daj i nama Bože tražit glas Tvoje volje Jer mi sami ne znamo što je za nas bolje. Ti se našem dobru iskreno veseliš očuvaj nas u toj vjeri - da nam dobro želiš. ......................... (o dostojanstvu žene) No... kako se to nekad žena tražila? Zar njena volja tu nije ništa važila? Rekli bi - gdje je tu dostojanstvo žene da se po nju ko po ovcu neku krene? ... To da je žena vrijedna i Biblija potvrđuje i svako omalovažavanje i Isus osuđuje. Žena ima neke osobitosti, vlastite njoj. zar su za ženu koplje, mač i boj? ... Žena može bolje ljubav i nježnost dati Bol i jad drugog ona može bolje shvatit Jel diskriminacija što je Bog tako htio jel pogriješio što ju je drugčijom stvorio? ... Bog ne griješi. Nek muško i žensko shvati i neka nam svima uzor bude – Marija Mati. U ime krive jednakosti ne smijemo stati nećemo majku Ocem, ni Oca majkom zvati. ... Pogledaj Službenice Božja i majko naša kako se prelijeva od grijeha čaša, pa nam ti pomozi u ovo vrijeme zabluda kad se grijeh i laž ko kuga širi posvuda ... |
25.06.2014., srijeda
ABRAHAM SPREMAN – ŽRTVOVATI SINA
.......................................................................................................................................................................................................................  U ono vrijeme kad su u pogani prinosili žrtve, vjerujući u bogove željne djece mrtve Abraham je vjerovao u jednoga živog Boga od kojega u starosti dobi sina, Izaka svoga Abrahamov Bog i naš je - Bog živi, Bog pravi Njega on u svoje srce - na prvo mjesto stavi Bio je spreman na sve iz ljubavi prema Bogu i ne sluteć u kakvom će se nać vrtlogu Vrtlog bješe kušnja teška - riječi živog Boga Taj glas što reče da žrtvuje mu sina svoga Tko može opisati one muke u koje je otac pao I što nije upitao: 'A što si mi ga Bože dao?' U boli duše otac pođe, kremen i nož ponese I vodeći svoga sina već u srcu žrtvu on prinese Kako li se sin osjećao – je li bilo strašno manje kad shvati da on treba biti to žrtveno janje...? Strašna bi bila ta drama između Oca i sina Da ne javi se opet Božji glas sa visina Kad otac podiže nož, s povjerenjem u Boga Glas onaj tad reče – neka pusti sina svoga... I prođe on kušnju tešku što se mjerit neda Postajući uzor svakom tko se živom Bogu preda I sinovo predanje nama dušu snaži Jer bijaše duša koja samo volju Božju traži ... Kako Ocu, kako sinu u grudima srce bije? Drama ova podsjeća na događaj Kalvarije... kad Bog Otac, radi nas, Sina predaje svog i On, poslušan do smrti za čovjeka umre, Bog. ... A Kalvarija dođe k nama kad je misa sveta Nekrvna oltarska žrtva, i ovdje i nakraj svijeta Tu se odvija otajstvo skriveno našim očima, tu završava umovanje svako, a vjera počima ... Dođe vrijeme pa i nas Bog u vjeri kuša Dođe vrijeme kada pita: 'Čija si ti duša?' Tek kad dođe težak čas, dan od muke sivi na vidjelo dođe vjera, ako još u duši živi. Ti znaš našu vjeru, sumnje naše i potrebe Al u kušnji čovjek zna koliko vjeruje u Tebe. Pomozi nam u čas mračni, Bože sa nebesa nek i tada Tebe vjerom slave umorna tjelesa. |
U ABRAHAMOVO VRIJEME
.....................................................................................................................................................................................................................
 U ono vrijeme, dvije tisuće godina prije Krista Pravila u životu nisu bila kao nama ista Tako je Sara Abrahamu i sestra po ocu bila I često pred tuđincima tu istinu krila Tko bi uzeo Saru za ženu kazna bi ga zadesila (ko kralja Abimeleka), jer udata je žena bila Kralju to u snu anđeo reče, pa tako sazna I tad shvati zašto ga je stigla Božja kazna Abimelek brzo vrati Saru i darove da razne, Abraham moli za nj da bude oslobođen kazne Jedan drugom u Ber Šebi zablude oprosti I zakletvom tamo sklope savez iskrenosti. A što je s Lotovim kćerima i njihovim činom: -ocu produžiše potomstvo opivši ga prije vinom Jesu li mirne savjesti čekale svanuće? Danas dobro znamo da je to rodoskvrnuće. Kad misao zaustavimo na detalje budno Mnogo tog od onda izgleda nam čudno Tko da shvati one ljude i njihovo breme Jer živjaše tako davno, u posve drugo vrijeme ... Što je iznad svega htio pisac svojim perom Neg da nas oduševi Abrahamovom vjerom U obećanja nije sumnjao ni sa sto godina Pa u dubokoj starosti, od Sare dobi sina Blagoslov Božji na Izaku je počivao, svoju radost zbog tog Abraham nije skrivao Zbog silne vjere Bog mu dade Izaka za sina A u njem bijaše sva njegova radost i milina ... Nek i nama uzor bude praotac naše vjere Nek i naša duša otuda plodove ubere Nek se naše srce sumnjama ne predaje Jer tek onima što vjeruju Bog milosti daje ... |
24.06.2014., utorak
SODOMA (grijeh i kazna)
.....................................................................................................................................................................................................................
 Kad vidje Bog zlo što u Sodomi vlada Odluči oganj poslat ponad toga grada No ipak će prije Abrahamu svoje namjere reći O toj kazni kojoj grad neće moć pobjeći Zar će pravednici proći isto ko i krivi?... Zar nećak mu Lot i njegovi neće biti živi? ... Molio je Abraham a Lotu dođu dva anđela U ljudskom obličju, u dva muška tijela Tad Sodomci dođoše kod Lota I pitaju ga nešto što bijaše sramota! - Htjedoše da im preda svoje goste da s njima čine neke radnje proste Lot ih zaklinjaše da ne čine zala tih a oni tad zgrabiše njega umjesto njih Anđeli bestidne ljude oslijepiše tada I rekoše da su došli zbog uništenja grada Lot upozori i zetove da se bjega late Al oni njega ozbiljno ne shvate Žena pogleda grad, a Bog reče da ne smije pa se ne spasi ni ona već Lot i kćeri dvije. ... Prije neg je prvi čovjek prodisao Bog je u njegovo tijelo zakone upisao Tijelo mu dade na slavu Života A ne da se s njim promovira sramota. ... Sačuvaj Bože, naše gradove i sela Da se ne diče grijehom protiv tijela Neka tijela nikom ne budu božanstva Nek nas ne zarobe ti zakoni poganstva! |
ABRAHAM - Bog obnavlja obećanje
..............................................................................................................................................................................................................
 Kad ču Abraham da u Sodomi ima ratova požuri da oslobodi Lota, sina bratova Pošalje noću na Sodomu svoju četu Da slobodu donese Lotu i njegovu svijetu Kralj Sodome htjede Abrahamu dati blago Ne znajući što je uistinu Abrahamu drago Melkisedek, kralj Šalema, isto preda nj stade A jer svećenik bijaše – blagoslov mu dade Nije Abrahamu do tog da ga narod slavi A možda zato, potom, Bog se njemu javi Bog kaza da mu On nagradu sprema A Abraham je tužan jer potomka nema Što to Bog obećaje Abraham još ne shvati i Bogu kaže da će sve strancu morat dati. Bog mu tad za potomka sina obeća pa se u Abrahamu ponovo porodi sreća Potomstva 'ko zvijezda' Bog mu obećaje A Abraham povjerova i prima što Bog daje. No Saru, zbog starosti, sumnja pohodi pa mu daje sluškinju da mu ona rodi Tako se Abrahamu Išmael rodi, od Hagare Al pobjegoše od Abrahama, zbog ljute Sare. Trinaest godina poslije Bog će ga opet pohoditi s obećanjem da će mu žena Sara sina roditi! Bog mu je tri anđela u goste, ko ljude, poslao Kad mu je novo obećanje o sinu dao Sara se smijala što će i sina u starosti steć Jer imala je devedeset godina već I kao što rekoše posjetitelji sa visina - za godinu dana – Sara je rodila sina. Božji smješak – Izak – dali su mu ime i radosni bijaše u starosti s njime. ... Abraham je imao skoro sto godina kad je dobio Izaka, svog dragog sina. Nije on shvaćao što s njim Bog kani, I koliki će to biti narod od Boga obećani ... Bog je isti, u Abrahamovo vrijeme i sada A ipak u srcima više sumnja nego vjera vlada Kao da sve razumom i dokazima mjeri pa nestaje mjesta čistoj, djetinjoj vjeri Do pouzdanja u Boga treba nam dugo Svemoguć je! – kažemo, a mislimo drugo. A vjera nam je neophodna, ona nam treba da nas vodi u Obećanu zemlju, do neba. ... Obećao si s nama biti, preko Sina i Duha A osobito tu si, pod prilikama vina i kruha Učvrsti nam vjeru da si s nama, Bože, da se duša svijetu oduprijeti može ... |
23.06.2014., ponedjeljak
ABRAHAM (uzor vjere)
..................................................................................................................................................................................................................
I danas je uzor vjere – a zove se - Abraham ...  Bijaše čovjek star i imao je veliko blago, al nije imao ono što bi mu srcu bilo drago Sina nije imao kom će sve to dati, jednom kad Bog odluči k sebi ga pozvati Prije Božjeg poziva - Abram mu je bilo ime A Bog mu reče da pođe iz zemlje sa svime Sa čeljadi, sa stokom u posve nepoznat kraj I obeća mu blagoslov – što izgleda kao raj Ta Božja Riječ Abrahama jako usreći ''da će velik narod od njega poteći'', Koji uza nj budu blagoslov će dobit sveti, a koji ga budu kleli - sami će bit prokleti Puno godina je imao kad je na put krenuo Rekli bi neki – 'čovjek - već uvenuo' I što on to smjera, kom Bogu se on klanja? ...No on je vjerovao čvrsto u Božja obećanja... ... Do Egipta s narodom siđe, u vrijeme gladi Poboja se za svoj život i upita se što da radi Kako bi uživao naklonost kod faraona Za ženu Saru reče da sestra mu je ona Po običaju tamo, ženu se i tako moglo zvati al Abraham im nije dao svu istinu znati. Faraon za ženu sazna i tad posta jako ljut pa Abrahama i sve njegove otpravi na put ... Nećak Lot s njim čuvaše veliko blago. Abraham mu prepusti smjer – koji mu drago. Radi više paše i manje svađe između pastira Razdvojiše se jer je bilo bolje - radi mira. Lot odluči zauzeti prostore do Sodome i tu se nastani po slobodnu izboru svome a Bog živi, kom Abraham se klanja ponovi mu sad opet velika obećanja ... Jel mogao Abraham doći do daha kad ču za potomstvo ko zemaljskog praha ''Na noge'', - Bog reče i put mu pokaže, pa Abrahama nove riječi za put osnaže ... Tko može dočarati vjeru čovjeka tog Punog pouzdanja u sve što reče Bog Božja obećanja ko da nisu imala mjere A ni čovjeka nije bilo Abrahamove vjere ... U naše vrijeme, kažu, vjera je u krizi A ljudi su vječito u ovozemnoj brizi Svijet nudi čovjeku svoja uživanja i čari I tako sili čovjeka da vjeru zanemari. Vjera se ponekad stavlja s razumom u rat Al ona u ratu nije, jer razum joj je brat. Razum je Božji dar i nije čovjekov bog stvoren je da služi, a ne da bude oruđe Zlog. I srce je Božji dar, stvoreno da za Boga kuca Al i osjećaj se nekad sa vjerom pobuca Osjećaj je ipak tek jeka ljubavi i vjere Od osjećaja samog dobar plod se ne ubere ... Nek se, Bože, molbe naše češće k tebi penju Da zaliješ sjeme vjere dano nama na krštenju Nek ne guši ovaj svijet što ti želiš nama dati Neka raste naša vjera i kroz život uvijek prati |
BABILONSKA KULA (spomenik oholosti)
.................................................................................................................................................................................................................  (spomenik oholosti) Od Noinih sinova razgranali se narodi A i Biblija ih poimenice navodi Tko od kojeg sina Noina korjene vuče I kako je Božja volja bila da zemlju napuče No seleći na istok dolinu neku nađu Pa u mislima svojim s Božjeg puta zađu Naume sagraditi grad i toranj do neba I s opekama i paklinom radit što zatreba ''Da se ne raspršimo po zemlji svoj'' Bila je njihova ideja suprotna Božjoj A taj ''toranj s vrhom do nebeskog svoda'' posta spomenik oholosti ljudskoga roda Pogedao Bog kako su postali bezbožni I u svom naumu gradnje – tako složni Pa učini da im se jezici pometu, Poremeti im plan, te se rasprše po svijetu Ujedinjeni, složni, u oholosti znanja ''ovo je tek početak njihovih nastojanja'' Vidje to Bog pa naumu tom reče: 'Dosta!'' Tako kula u Babelu nedovršena osta. ... I danas ima ljudi u zlu tako složnih Na popisu Božjih, a u duši bezbožnih Ne čine ono što Bog od njih traži Vlastiti naum daleko im je draži Bog ljubi znanje i mila je Njemu sloga - Al ne protiv dobra čovjekova i protiv Boga! Takve kule u jedinstvu mimo Božjeg plana srušit će se voljom Božjom – jednog dana Ljudi željni pokusa što naume to čine I baš ih briga ako pri tom netko i pogine Ako poginu i mnogi prestaje biti važna stvar Jer čovjek za čovjeka prestaje biti - ''Božji dar'' Da barem mi što se Božjim priznajemo Uz dostojanstvo čovjeka odvažno stajemo... Da se barem mi ne odmetnemo od Oca i Sina, da ne zaboravimo tko je Put i Život i Istina ... ... Tamo gdje oholost vlada i opaka tama - gdje se Babel gradi – ne daj, Bože, nama Ne daj Oče da gradimo zidove Zloga Zidove što djele čovjeka od Boga ... |
22.06.2014., nedjelja
NOA
......................................................................................................................................................................................................................
 Evo dokle čovjek dospje i srca njegova tvrdoća ''svaka pomisao njegove pameti - uvijek samo zloća'' To žalosno doba spominjat će se do vijeka: Kad se pokaja Bog što je stvorio čovjeka Gledao je Bog jel ostao još netko pravedan Pa od svih ljudi na svijetu nađe se tek jedan Bio je to Noa, koji je 's Bogom hodio', makar se iz grešna potomstva rodio I Bog svoje nade prema Noi tad usmjeri I svoj plan sa svijetom njemu On povjeri Makar netko rekao da je okrutan Božji potez taj On s pravom može reći: 'A sad je zloći kraj!' Taj čovjek je uvijek Bogu služit vjerno htio I Eto taj je u Božjim očima novi Adam bio Naredi mu Bog da načini arku golemu I on posluša – makar se ljudi rugali njemu Noa se posvema posveti Božjem Djelu I tako spasi sebe i obitelj cijelu Vidjeli su drugi kasno u tom djelu Božje prste Al tek se još životinje spase, po dvije od svake vrste Znao je Noa da će vrijeme Božje pravde doći ... I okrenu tad kiša, ''četrdeset dana i noći'' Tek tada ugledaše s lađe kako vedar dan sviće Kad sa zemlje bi istrijebljeno svako živo biće Ararat je lađi bio za nov početak luka Na tu planinu spustila se s Noom Božja ruka ... Ugledat se nama u Noinu vjeru divljenja vrijednu Kad godina je imao šest stotina i jednu Jedna obitelj započe novi svijet, Božji mir i slogu Pa Noa u zahvali prinese ugodnu žrtvu Bogu I obeća Bog dok god zemljom kroči ljudska stopa 'više nikad neće biti takva potopa' ''Sve dok zemlje bude'', dok se sunce kreće ''sjetve, žetve, studeni, vrućine, ljeta, zime dani, noći nikad prestat neće'' I blagoslovi Bog Nou i obitelj svu Što započe novo stvaranje na jednom novom tlu I sklopi Bog savez, kog se često sjetit treba, Kad postavi svoju dugu – kao znak – preko neba ''da zalogom bude savezu između zemlje i mene'' Da sjećanje na savez svet nikad ne uvene --- |
POKVARENOST LJUDI
....................................................................................................................................................................................................................
Evo kako je i Lamek, Kajinov potomak zastranio Evo koliko se njegovo srce iskvarilo: ''Čovjeka sam ubio jer me ranio, I dijete jer me udarilo'' Ipak živjeli su dugo Božjim blagoslovom sa visina Stoljeća bi prošla prije nego padnu u smrtni krevet Adam proživje devetsto trideset godina A otac Lamekov još i više, još trideset i devet Pokaja se Bog što čovjeka na svijet stvori Jer silno se pokvari čovjek, njegova milina. No makar je Lamek i od Kajina bio gori Njemu Bog dade Nou za sina Zbog bludnosti, zbog zloće smanji im se dob Pa na sto dvadeset - tada nisko pade Čovječanstvo postade tek grijehu vjeran rob No srećom Kajinovo potomstvo - i Nou svijetu dade. ... Bog tako vjerno i kroz zloću svojom rukom piše Pa i danas neće sasvim svoj blagoslov maknuti Čak i kada zloćom mnogo mnoštvo diše On opet može cijeli svijet blagoslovom dotaknuti |
21.06.2014., subota
KAIN I ABEL, (ljubomora ...)
.....................................................................................................................................................................................................................
I dođe vrijeme da Kajin i Abel Bogu dar prinesu Bog pogleda s ljubavlju na Abelov dar a u Kajinu se prorodi ljubomore silan žar Abel je samo činio ono najbolje što je znao I zato je od srca Bogu i prikladan dar dao I ubi Kajin svoga brata, sve iz ljutnje, sve iz bjesa A krv Abelova vikala je Bogu u nebesa I udalji Bog Kajina sa zemljina lijepa lica I kaznu mu tad odredi: Bit ćeš vječni skitalica! Zemlja tvoja neće više davat roda svoga Koliko se god trudio-uzalud je jer blagoslova nemaš moga. O moj Bože, Kajin viče, odviše je teška kazna moja Zar mi duši nešeć dati ni malo spokoja Zar da mene sad progone svi što me sretnu U sudbinu prokletu moj se grijeh prometnu I Bog zaštiti Kajina i obilježi ga znakom Da ne bi i sam pao pod nekom rukom jakom I nitko Kajina ubit nije smio Makar je on sam ubojica bio I ode tad Kajin u istočnu zemlju Nod Tamo se nastani i imaše svoj rod ... Od Kajina poteče ta ljubomora prokleta Ko gorka rijeka od Edena pa sve do nakraj svijeta... ... Imal svete soli da se danas baci u tu rijeku ... ili more... Da ozdravi voda, da ozdrave duše od ljubomore... Imal svete vode da poškorpimo svoje duše Hramovi smo Božji od krštenja... a hramovi nisu zato da se ruše.. |
ADAM I EVA (2.)
uzduž i poprijeko zemljom Upoznajuć stvorenja i dajuć im imena. Posred carstva prirodnog i životinjama okružen Ćutio se sam… Pred Bogom…, Sve dok se nije pojavila – žena. Srce je prepoznalo Biće drugačije od ostalih bića, čudo drugačije od ostalih čudesa Hvalospjev su bile jedva dočekane riječi: «Evo, kosti mojih kostiju, meso moga mesa» Tko će proniknuti tajnu ljudske vrste Ne gledajuć samo jedno nego – par?… Jer, muško i žensko stvori Bog Da i jedno i drugo postane Životom svojim – DAR. O blaženi život prvog para Dok neprijatelj nije započeo svoju igru Kako bi ih lažima svojim zaveo I odveo od Izvora svake sreće Zaboraviše na Njegovu riječ I sva obećanja Njegova Laži im postadoše slađe… I od Istine učiniše se veće Pad. Više ništa nije isto. Život se nastavlja. U znoju i bolovimapolagano se gasi... Al tu nije kraj. U punini vremena posla Bog svog Sina Rođenog od žene Da sve - koji u Njega vjeruju - Zauvijek spasi. I opet jedna žena i jedan čovjek Započeše jedan novi svijet, otvoren svima… Jer bijaše dar, bijaše to oboje – bez mjere. Sin Božji, Sin Marijin i Ona, zauvijek poslušna,… s mačem boli u srcu - Naš vitez vjere. ............................................................................................................................................................................................................................. (M.G., 2007) |
ADAM I EVA, pad
Dok ih ne prevari sotona, taj anđeo pali Ono zabranjeno on ponudi ženi, a ona uze Tako nastao je grijeh i prve ljudske suze ... I makar je dobro znao što je Bog rekao I Adam je pao, a onda, posramjen, utekao Shvatili su oboje – više neće one sreće biti A od pogleda Božjeg ne mogu se skriti Što si to učinio Adame? - Bog ga pita znajuć da je čaša otrova – u neposuhu skrita Što si to učinila ženo? - I Evu pita Bog žalostan zbog posljedica grijeha tog Adam i Eva tad bijahu potjerani Iz lijepog raja u bespuća, vani Samo jedno u tom Vrtu nisu smjeli Al Oholost ih prevari, pa su jeli Zmijo! Prokleta bila među stvorovima svim Što je bilo tako dobro zatrovala si zlim Znaj zvijeri da će doći i tvoj kraj Poslušna žena bit će jača nego Zmaj! ... Navještao je Bog već tada Radosnu vijest s visina... Jednu Ženu, Bezgrešnu i svog ljubljenog Sina... U savršenu posluhu Uvijek će biti I izgubljeni raj Opet otvoriti ... Neka nam Gospa bude Majka, kako Bog i htjede Nek sva djeca vjerna njoj U borbama sa zlom pobijede. .................................................................................................................................................................................................................... |
ADAM I EVA, stvaranje
..................................................................................................................................................................................................................
Savršen spoj duše i tijela. No bijaše sam. Stog je stvaranju čovjeka tu tek prvi dio jer usamljen Adam se nije osjećao –cio I Bog uzme jedno rebro od Adama snena Pa od jednog učini dvoje. Tako nasta žena. Savršena Božja slika bijahu njih dvoje Ogledalo Razuma i sobodne volje Konačno, moja vrsta! Netko sličan meni! - S divljenjem je gledao čovjek prema ženi Oboje bijahu ko djeca, tako nevini i čisti Bez odjeće a bez stida, ko jedno, al ne isti Bijahu bez grijeha u svakom pogledu I do prvog neposluha sve je bilo u redu Živjahu njih dvoje kao jedno biće Jedno drugom bijahu radost i otkriće. .... Gledamo li čovjeka što on stvarno jest Trag Stvoritelja u njemu ćemo srest Stvoritelj je taj što nam život daje Pa i onda kad Ga stvorenje ne poznaje ... Muško i žensko stvori Bog da bude par Jedno za drugo stvori ih - kao dar U ljubavi da žive, otvoreni životu Da ne znaju za grijeh niti sramotu ... Bog je naš Stvoritelj! – Biblija kaže Al čovjek danas vjeruje što mu je draže Sebe proglašava nekim bogom slobode Pa donosi i odluke što ga u srmt vode ... Čuvaj nas Bože u uvjerenju da smo Tvoji U svijetu gdje čovjek bez Tebe živote kroji Čuvaj nas Oče od bogova ovoga svijeta Gdje sotona dušu vreba da bude oteta |
STVARANJE SVIJETA
Davna je to Riječ, al i danas snažno zbori ''Zemlja bijaše pusta i prazna i bijaše tama'' Prije nego je Bog uresi i dade – nama. A onda Bog i svijetlo u svijetu stvori: ''Neka bude dan!'', - Stvoritelj progovori I bi svijetlo - da dan od noći luči ... A sve po svojoj Riječi. Tako Biblija uči. Tako bude večer, pa jutro – prvi dan. A onda stvori Bog svod, neobičan ko san, Pa taj svod nad nama nebom prozove , To čudo plavo što nadilazi naše umove Treći dan stvori Bog kopno i more, Baš tada stvori naše rijeke i naše gore Baš tada stvori planine oko tebe i mene I ovu zemlju našu i sve obale njene Svijetlo po danu i noći već je bilo Al ne bijaše još ni jedno svjetlilo Pa četvrtog dana Bog sunce pozove i mjesec za noć i zvijezde njegove Petog dana polete ptice i zaplivaju ribe U morske dubine i među riječne šibe Ni zrak ni voda ne bijahu više pusti Jer Duh se Božji i tu blago spusti Tad na kopnu ne bijaše samo bilje Već od životinja raznih - bi - obilje Sve je bilo puno, puno Božjeg traga Šarolika zemlja nasta, Bogu tako draga No da bi mu bio još i draži zemljin obraz Čeznuo je na nj metnuti i svoj vjerni odraz Čeznuo je stvorit nekog tako sličnog sebi Što ničem već stvorenom slično bilo ne bi. Čeznuo je za nekim sebi sličnim likom Čeznuo je za nekom sebi vjernom slikom I odluči Bog - pa na zemlji čovjeka stvori I duh mu svoj udahne - da oživi i progovori... ... Nadilazi naše misli to stvaranje nekada I Božja želja da nastavlja stvaranje i sada Gospodar života i sada oko nas živote stvara I preko njih stvorenjima Stvoritelj progovara ... Daj Bože da vidimo Tvoj trag posvuda, da u životima oko nas prepoznajemo čuda Daj da te tražimo gdje god nas život stavi Da te srce naše uvijek vjerno - slavi ...-.................................................................................................................................................................................................................... |